Kako banke "veštački" stvaraju novac: Otkrivanje tajne iza vaših depozita

Jeste li se ikada zapitali šta se dešava sa novcem koji deponujete u banci? I zašto su voljni da vam plaćaju kamatu dok obavljaju sav težak posao čuvanja vašeg novca?
Danas ćemo vam otkriti kako banke svakodnevno "veštački" stvaraju novac u petominutnoj emisiji "Pet Minuta Finansija".
Krenimo od osnova: deponujete svoj novac u banci, a banka vam isplaćuje malu kamatu. Zatim taj novac uzimaju i pozajmljuju ga pojedincima i firmama po znatno višim kamatnim stopama. Razlika između kamate koju naplaćuju na kredite i kamate koju vama isplaćuju predstavlja profit koji banka ostvaruje. Ovo je razlog zašto banke plaćaju kamatu na vaše depozite.
Da bi pozajmljivali više novca i ostvarivali veći profit, banke moraju privući više depozita, jer depoziti omogućavaju davanje kredita.
Ali zar banke ne bi trebale čuvati vaš novac negde sigurno, kako biste ga mogli podići kad god želite?
Pa... donekle. Banke imaju jedinstven sistem poznat kao frakcionalno rezervno bankarstvo, prema kojem samo određeni deo depozita, obično oko 10%, mora biti zadržan u gotovini, dok ostatak može biti pozajmljen.
Ovaj iznos određuje Federalni rezervni sistem i služi kao osiguranje kada klijenti žele da podignu gotovinu sa svojih računa.
E sada dolazimo do čarolije stvaranja novca. Recimo da deponujete 10.000 dolara na svoj štedni račun. Ako je rezervni zahtev 10%, banka mora zadržati 1.000 dolara i može pozajmiti 9.000 dolara drugom klijentu.
Sada imate 10.000 dolara na svom računu, drugi klijent ima 9.000 dolara gotovine, i odjednom vaš depozit od 10.000 dolara pretvorio se u 19.000 dolara!
Zatim taj drugi klijent deponuje svojih 9.000 dolara u svojoj banci, koja opet zadržava 10% i pozajmljuje ostatak, i tako dalje. Vidite kuda ovo vodi.
Ovako banke povećavaju novčanu ponudu, poznatu kao ukupna količina novca u opticaju, bez povećanja fizičke gotovine u prometu.
Ali sačekajte malo, na početku sam rekao da depoziti stvaraju kredite. Banke moraju privući više novca putem depozita jer depoziti stvaraju kredite.
Ali kada je naša banka pozajmila 9.000 dolara klijentu, koji je potom položio gotovinu, to je stvorilo depozit od 9.000 dolara. Zar nije tačnije reći da krediti stvaraju depozite?
Možda biste pomislili da frakcionalni rezervni zahtev ograničava koliko novca banka može pozajmiti, ali stvarnost je da ovi zahtevi vrlo malo ograničavaju banke u pozajmljivanju. Zapravo, mnoge velike banke obično prvo stvaraju kredite, a zatim se bave rezervnim zahtevima tako što privlače nove depozite ili pozajmljuju novac od drugih banaka po niskoj kamatnoj stopi.
Šta zapravo sprečava bankare da zloupotrebljavaju ovaj sistem konstantnog stvaranja novih kredita kako bi ostvarili veći profit?
Prvo ograničenje je profitabilnost. Kada banka odobri kredit, ne razmišlja samo o kamati koju naplaćuje na kreditu. Moraju uzeti u obzir i troškove vođenja banke i potencijalne gubitke ako zajmoprimac ne može da vrati kredit.

Drugo veliko ograničenje na davanje kredita su kapitalni zahtevi. Kapitalni zahtevi su iznos kapitala koji banka mora zadržati u odnosu na ukupno pozajmljivanje. Kapital se može shvatiti kao iznos profita koji mora ostati unutar banke umesto da se deli akcionarima.
Sa ovim ograničenjima, većina banaka trebalo bi da bude relativno sigurna od neuspeha. Ali ako se brinete da biste mogli izgubiti novac koji ste deponovali u svojoj lokalnoj banci, ne brinite se! Većina banaka danas je osigurana od strane Federalne agencije za osiguranje depozita, ili FDIC. FDIC je vladina organizacija koja osigurava do 250.000 dolara vaših depozita kako biste bili sigurni.