UN-ovi Mirovnjaci ostavljaju trag nerešene sudbine
U tragičnoj priči iz Haitija, mnoge žene i devojčice širom sveta odgajaju decu čiji su očevi pripadnici UN mirovnih snaga i osoblja. Od 2010. godine do februara ove godine, UN je zabeležio 463 zahteva za utvrđivanje očinstva osoblja UN-a, od kojih je 55 potvrđeno. U 298 slučajeva postupak je još uvek "u toku". Ovo su samo žene koje su izašle u javnost.
Većinom napuštene od strane očeva, ove majke pokušavaju da podignu decu u jednim od najtežih uslova na svetu - nakon prirodnih katastrofa, nasilja i etničkih konflikata ili u izbegličkim kampovima. Često se suočavaju i sa oštrim društvenim stigmama.
I dok ih društva u kojima žive mogu osuđivati, UN je jasno ukazao na krivicu za ono što naziva "seksualnom eksploatacijom i zloupotrebom". Sekretar UN-a Kofi Anan je 2003. godine izdao preporuku kojom se zabranjuju seksualni odnosi između osoblja UN-a i ljudi koje šalju da pomognu, objašnjavajući da takvi odnosi "se baziraju na suštinski nerazmjernim moćnim dinamikama" i "ugrožavaju verodostojnost i integritet rada Ujedinjenih nacija". Mirovnjacima i vojnoj policiji - kao ocu blizanaca iz priče - zabranjeno je svako "druženje" sa civilnim stanovništvom.
Aktuelni generalni sekretar UN-a Antonio Guterres obećao je da će "uređivati sopstvenu kuću UN-a". Godine 2017. predstavio je četvorostranu strategiju usmerenu ne samo na okončanje nekažnjivosti, već i na prioritetima prava i dostojanstva žrtava. Imenovao je prvog zagovornika prava žrtava UN-a i osnovao "fond za poverenje" kako bi pružio podršku žrtvama.
Međutim, žene poput Pauline Philippe i šest drugih majki iz Haitija tvrde da je podrška bila oskudna i uslovljena. Njihove zahteve za pravdom - alimentaciju od očeva, na koju možda imaju pravo prema haitijskom zakonu, pa čak i naknadu kao žrtvama - nisu doneli gotovo nikakve rezultate.
One kažu da ih UN tretira kao manje vredne osobe. Ove žene iz Haitija bore se za opstanak i brigu o deci u teškim uslovima, gde su suočene sa visokim cenama hrane i energije zbog sukoba i migrantske krize u Port-au-Princeu. Neke su prisiljene da napuste zemlju.
Neprestano se pojavljuju i seksualni skandali sa osobljem UN-a. U junu ove godine, 60 tanzanijskih mirovnjaka vraćeno je kući iz Centralnoafričke Republike zbog optužbi za seksualnu eksploataciju i zloupotrebu uključujući i četiri žrtve, od kojih su dvoje bila deca.
Philippe i druge majke iz Haitija su primale male iznose novca koji su odobreni od strane UN-a. Nekoliko godina su dobijale sredstva, ali su prestala stizati ove školske godine. Kako bi dobile ovaj novac, morale su dostaviti potvrde iz škola i potpisati dokument u kojem su se obavezale da će preostala sredstva koristiti za potrebe dece i za učešće na manifestacijama koje su organizovale NVO u regionu. Neke od njih smatraju da su ovi uslovi ponižavajući.
Poverenička organizacija UN-a za pomoć žrtvama seksualne eksploatacije i zloupotrebe poseduje preko 4,8 miliona dolara, ali od svog osnivanja pre sedam godina, izveštava se da je potrošila samo 249.738 dolara u Haitiju, za dvogodišnji program koji je počeo 2021. godine. Multiple žene su pokazale račune koji ukazuju da su primile manje od četvrtine tog iznosa. Preostali novac je potrošen na ad hoc troškove i aktivnosti organizovane od strane nevladine organizacije AVSI.
Stručnjaci za razvoj smatraju da su direktni transferi gotovine najefikasniji oblik pomoći i UN pruža direktnu gotovinu drugim vrstama korisnika svojih programa, ali ne i žrtvama seksualne eksploatacije i zloupotrebe.
